ŠTA JE HIDŽAMA

        

Korijen riječi hidžama leži u arapskom glagolu hadžeme , što znači "sisati", pa Arapi kažu: dijete je sisalo ili dojilo majčine grudi. Oblik riječi hidžama u arapskom jeziku je infinitiv (masder), tj. isisavanje krvi ili puštanje krvi. Prvo značenje je ispravnije jer se prilikom operacije i dešava isisavanje a ne puštanje, mada ćemo naći u našim rječnicima da se prevodi sa "puštanje"

 Također, izraz hidžama znači zanimanje,kao što kažemo bavi se trgovinom ili poljoprivredom reći ćemo bavi sehidžamom. Onaj koji se bavi ovim poslom naziva se hadždždm   ili hadžim , kao što sekaže stolar, hirurg, mesar itd. Pacijent, tj.onaj koji traži da mu se pusti krv naziva se muhtedžim ilmahdžum Alat, tj. čaše sa kojima se vrši hidžama naziva se "mihdžem" a također se isti izraz koristi i za skalpel. 

Enciklopedije i rječnici govore da je hidžama bila poznata kod skoro svih naroda u prošlosti; praktikovali su je stari Grci, Babilonci, Malajci, Rimljani, Egipćani (faraoni), Kinezi, Arapi. Istina, nema nekih određenih tekstova koji govore o njenoj rasprostranjenosti, međutim, dolaskom islama i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i nakon njegovog podsticanja na nju, uveliko se raširila a potražnja liječenja sa njom se povećala.

Ko je od ovih naroda prvi počeo praktikovati hidžamu pouzdano se ne zna, a što se tiče "suhe hižame" (objasnit ćemo kasnije razliku) ona je porijeklom iz Kine i ne zna se pouzdano da li je starija od klasične hidžame. Ona ustvari i nije hidžama u pravom smislu jer se ne pušta krv, iako autori knjiga koje su napisane u ovom vijeku dijele hidžamu na "suhu" i "vlažnu" (spomenut ćemo i druge podijele). Naravno, to ne znači, da ako se ne pušta krv, da od ovakve vrste liječenja nema koristi, naprotiv.

Hidžama je puštanje, tj. isisavanje krvi pomoću čaša (mogu biti od stakla, plastike, lima i sl.) ili pomoću roga životinje (koristilo se u prošlosti).  Tajna ovog postupka je u tome da se u čaši stvori vakuum. To se postiže izvlačenjem zraka ustima kroz malu cjevčicu, ili spaljivanjem papirića u čaši, koji sagorijevajući troši kisik i stvara se vakuum. U novije vrijeme u tu svrhu se koriste šprice ili pumpice.

Čaša se postavi na tijelo (glava, leđa* koljeno, tj. mjesto bola), pa kada se stvori vakuum u čaši, ona se prilijepi za kožu i uvlači je u sebe. Od osobina vakuuma je da uvlači sve u sebe, pa tako i koža nabubri pod čašom, čiji vakum prikuplja krv koja se nalazi ispod kože (ne utječe na venski krvotok) i sabira je u taj nabubreni dio pod čašom.

 

a) suha hidžama,
b) vlažna hidžama,
c) masirajuća hidžama,
d) pijavična hidžama.

                          

Kao što smo opisali, prikupljanje krvi vrši se pomoću čaša koje postavimo na određena mjesta na tijelu gdje ih ostavimo oko pet minuta, i to se ponavlja nekoliko puta. Kao što smo I napomenuli u ovoj hidžami nema puštanja krvi niti sječenja kože, s toga se i naziva suhom. Njenom primjenom se bolovi ublažuju ili ih potpuno nestaje. Obično ovu vrstu hidžame preporučuju kineski ljekari, a također se radi i onima koji imaju šećer pa im zbog toga rane teške zarastaju.

Što se tiče načina prikupljanja krvi ne razlikuje se od suhe, međutim, nakon što čaša odstoji na bolnom mjestu oko pet minuta, skine se i taj se nabubreni dio kože nasjecka skalpelom nekoliko puta (nije određen tačan broj). Zatim se ponovi postupak sa čašama i vakuumom i toga trenutka vakuum počinje da isisava ispod kože nečistu krv, koja je i bila uzrok bola ili bolesti kod čovjeka.

Sa ovom kratkom operacijom od petnaestak minuta, uz Allahovu pomoć, u većini slučajeva boli i bolesti potpuno nestaje. Isisana krv je toliko nečista i nezdrava da se veoma brzo gruša. Nekada se zna desiti da ta krv nije iste krvne grupe kao zdrava krv u venama iste osobe, a neki tvrde da je po svojoj nečistoći ista kao i krv menstruacije. Još samo da kažemo da sa ovom nečistom krvlju ne izađe više od 5% zdrave krvi.

Ova vrsta je slična prvoj, s tim što se tijelo (koža) namasira uljem (najbolje maslinovim), a zatim se postave čaše sa slabijom snagom vakuuma i polahko se pokreću na sve strane onoliko koliko može muhtedžim (pacijent) izdržati. Obično se radi na mišićnim predjelima i to onima koji žele da se masiraju, kažem žele, jer mnogi i ne vole masažu, i savjetujem hadždžamu da bude nježan jer ovo može biti i bolno ako se čaše pričvrste jako. Kao I kod prve ne dešava se puštanje krvi, tako da to i nije hidžama u pravom  smislu riječi, ali je ovdje navodimo kao jednu od vrsta hidžame iz poštovanja prema onima koji je žele nazvati tako.

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Jedite i masirajte se uljem (maslinovim), zaista je ono iz blagoslovljenog drveta."
(Tirmizi, br. 1851, hadis je vjerodostojan).

Što se tiče ove hidžame ne radi se sa čašama niti alatom kojeg sam spomenuo, nego je to ustvari liječenje pijavicama. Ovaj način liječenja je itekako poznat kod nas. Mnoge bolnice u svijetu se bave uzgojem pijavica i koriste ih za liječenje, tj. isisavanje krvi kod njihovih bolesnika. Tako npr. kada neko ima sudar pa mu budu smrskani neki dijelovi tijela, hirurzi donose pijavice iz laboratorije, te ih stavljaju na ta smrskana mjesta i one bezbolno isišu i očiste svu krv i poslije toga tek preduzimaju hirurške zahvate.

Oni koji poznaju ovu vrstu liječenja u potpunosti shvaćaju šta znači hidžama. Ove pijavice isisavaju krv i to i jest baš ista ona operacija koja se dešava i sa hidžamom, uz napomenu da ne može svako eksperimentisati sa ovim jer postoje i otrovne pijavice pa bi hadždžam mogao više štete nanijeti nego koristi. Poznati filozofi liječnik Ibn Sina spominje hidžamu i pijavice kao i razliku među njima. Iz toga vidimo da od davnina ljudi koriste pijavice, a liječenje pijavicama nazivaju hidžamom kao i danas. U knjizi "Kanun" 1/302

Slično ovim pijavicama postoje i crvi koji se također stavljaju na rane sa ugrušanom krvi, koju ti crvi sišu i očiste tijelo od nečistoća. U modernim bolnicama uzgajaju se muhe koje polažu larve, a nakon što muhe izlegu larve i postanu crvi, oni se sterilišu i puštaju unutar vena i arterija te kruže tijelom i u unutrašnjosti vena i arterija sišu pokvarenu i usidrenu krv.